Disleksija pogađa jednog od pet odraslih i uzrokuje ozbiljne poteškoće u učenju. No što je zapravo ova tegoba i kako se liječi?
Istražimo definiciju disleksije i druge važne aspekte ovog poremećaja.
Što trebate znati o disleksiji
Disleksija je specifični poremećaj učenja koji proizlazi iz neurobioloških teškoća. Osobe imaju poteškoće s prepoznavanjem pisanih riječi te s dekodiranjem i pisanjem pojedinih riječi.
Ovi problemi uglavnom proizlaze iz deficita u fonološkim komponentama jezika, ali se najčešće razvijaju neovisno o drugim kognitivnim sposobnostima ili nastavi u razredu.
Disleksija nastaje zbog individualnih razlika u dijelovima mozga zaduženima za čitanje. Obiteljska povijest disleksije ili drugih teškoća učenja (disgrafija, diskalkulija te poremećaj pažnje/hiperaktivnost (ADHD)) povezana je s ovim stanjem.
Važno je znati da disleksija ne znači da su osobe manje inteligentne od svojih vršnjaka. Zapravo, mogu biti iznimno nadarene.
Njihov mozak je drukčije strukturiran, ali to ne mora biti loše. Osobe s disleksijom razmišljaju na originalan način te su često vrlo kreativne.
Često imaju izražene sposobnosti rješavanja problema, unatoč slabom pravopisu, teškoćama u učenju i problemima s čitanjem riječi.
Još jedan znak disleksije je nesklad između izvanrednih sposobnosti u drugim područjima i nemogućnosti da čitaju i uče jednako brzo kao ostali.
Dobra vijest je da osobe s disleksijom mogu uvelike ublažiti te poteškoće uz sustavne upute i podršku.
Teškoće učenja koje uzrokuje disleksija
Najveći problem kod disleksije je ograničena fonološka svjesnost. Ova vještina omogućuje prepoznavanje i upravljanje zvukovima u riječima. Bez nje javljaju se teškoće u čitanju i slabija fluentnost.
Osobe također imaju problema s rimovanjem riječi. Djeca s disleksijom teško prave rime (npr. pas, glas, spas) i izbjegavaju ove zadatke jer mogu utjecati na njihovo samopouzdanje.
Još jedan izazov je rastavljanje slogova ili zvukova u riječima. Npr., neki imaju problema reći "Land" bez slova "L".
Razlikovanje govornih zvukova također može biti izazovno kod razvojne disleksije.
Stručnjaci često koriste riječ 'sleigh' za testiranje. Sastoji se od šest slova, ali ima tri zvuka. Ako dijete ili odrasla osoba ustrajno čuje više od tri, možda ima disleksiju.
Osim slabije fonematske svjesnosti, osobe s disleksijom mogu imati problema s brzim prepoznavanjem riječi ili slova (RAN - rapid automatic naming). Ta sposobnost omogućuje tečno čitanje.
Teškoće s fluentnim čitanjem i RAN-om otežavaju razumijevanje pročitanog. Jer ako teško čitate, brzo se umorite. Do kraja teksta zaboravite što ste već pročitali.
Zbog toga je često potrebno ponovno čitati dijelove, što je još jedan izazov disleksije – čitanje sporije od vršnjaka. Ovo je značajan problem u svakoj dobi.
Za učenike to otežava savladavanje gradiva kao drugim učenicima i usporava razvoj. Kod odraslih, odgađa izvršavanje radnih zadataka.
Osobe s disleksijom često imaju slabije fine motoričke vještine – pogotovo pokrete koji koriste male mišiće šake i ručnog zgloba. To može utjecati na uspješnost u raznim područjima:
- Matematika
- Organizacija
- Pamćenje
- Čitanje
- Fonološka obrada
- Učenje
- Samopouzdanje
- Rukopis
- Svakodnevne aktivnosti
Kako pomoći odraslima ili djeci s disleksijom
Ne postoji univerzalni pristup ublažavanju disleksije. Svatko ima različite potrebe, a uzroci disleksije se razlikuju, ali većina tretmana ima puno zajedničkog.
Učenici s disleksijom trebali bi imati pravo na prilagodbu u obrazovanju. Prema S. Shaywitz, profesorici pedijatrije, disleksija 'krade' vrijeme, a prilagodbe pomažu izjednačiti uvjete.
Ovakva podrška jako puno znači. Učenici svih dobi mogu imati koristi od:
- Snimanja predavanja za kasnije
- Tihe prostorije za rad
- Dodatnog vremena na ispitima
- Korištenja audioknjiga umjesto čitanja
- Pisanja na tabletu ili računalu umjesto rukom
- Korištenja aplikacija koje dekodiranje pretvaraju u igru
Postoji još mnogo načina za pomoć. Osobe s disleksijom treba poticati na aktivnosti koje vole, poput sporta ili plesa.
Emocionalna podrška također je ključna.
Disleksija često dovodi do manjka samopouzdanja ili srama. Osobe s disleksijom frustrirane su jer im ono što je drugima lako – njima stvara problem.
Zato bi o svom poremećaju trebali razgovarati s roditeljima ili liječnicima kako bi postali otporniji. Ti razgovori mogu razjasniti ovo stanje i otkriti nove načine suočavanja, i u društvu i u školi.
Također, Međunarodna udruga za disleksiju, njujorški obrazovni sustav i druge organizacije preporučuju da osobe s disleksijom pričaju s obitelji i stručnjacima o svom stanju.
Ako im je teško čitati znakove, prepisati bilješke ili pratiti upute, nemojte ih kritizirati.
Potrebna im je podrška kako bi se lakše nosili s teškoćama u čitanju.
Ako radite s osobama s disleksijom, uvijek im priznajte trud i rad, čak i ako griješe.
To je posebno važno za djecu. Pohvalite njihov napredak u čitanju, čak i ako znaju malo, i budite ponosni na njihov trud.
Nemojte im dopustiti da misle da ih disleksija sprečava u uspjehu. Podijelite priče o Whoopi Goldberg, Stevenu Spielbergu i drugim poznatima koji su uspjeli unatoč disleksiji.
Koristite Speechifyjeve aplikacije za govornu podršku osobama s disleksijom
Osnivač Speechifyja, Cliff Weitzman, također ima disleksiju. U školi je bio svjestan svog problema s čitanjem te bi se često skrivao u WC-u da izbjegne čitanje naglas.
Mislio je da je glup, "pokvaren" i lijen. No dan kad je dobio dijagnozu bio mu je najsretniji dan u životu.
Saznao je da ima problem koji može riješiti.
Otac mu je kupio audioknjigu koja mu je omogućila razumijevanje bez čitanja. Imao je i dobre učitelje koji su ga podržavali.
I vi možete isto uz softver za pretvaranje teksta u govor – Speechify. Aplikacija je napravljena za osobe s disleksijom, s brojnim funkcijama za lakše nošenje s poremećajem.
Prvenstveno koristi multisenzorni pristup. Kombinacijom vizualnih, kinestetičkih i slušnih metoda, aplikacija može potaknuti učenje i olakšati čitanje.
Javite nam se za više informacija o Speechifyjevim mogućnostima pretvorbe teksta u govor.
